U Vervijeu u Belgiji 1955. godine osvojila je treću nagradu na velikom međunarodnom vokalnom takmičenju.
Nije mnogo radila na stvaranju inostrane karijere jer je društvo mnogo uložilo u njenu karijeru i uvek je osećala obavezu i dug prema našem narodu koji nije mogao bez kulture, kome je ona bila potrebna.

Od 1956. godine postala je stalni član Beogradske opere do njenog penzionisanja.
Svih ovih godina pevala je pod umetničkim imenom Dobrila Bogošević.

Iz skladnog braka sa svojim pokojnim suprugom Perom Racom, dobila je dva sina, Nenada i Sašu.
Ostvarila se i kao svekrva i kao baka. Pored ličnog talenta, mnogo upornosti i ljubavi prema muzici, neiscrpna podrška njene porodice joj je veoma značila u izgradnji veoma uspešne i bogate karijere.